U okviru projekta “Unapređenje roditeljstva” koji je iniciralo Porodično savjetovalište, u školi su održane dvije radionice za roditelje prvog razreda. Realizator radionica je školski pedagog-psiholog Berka Bibić.

Obrađene su sljedeće teme:  -    Odgojni stilovi porodica

                                              -     Priprema djeteteta za polazak u školu

                                              -     Dječije potrebe i zajedničko vrijeme

                                              -      Strahovi kod djece.

Odziv za prvu radionicu je bio veoma mali, ali je druga radionica realizovana u punoj učionici uz prisustvo učitelja prvog razreda Sabine Efendić i Damira Mušanovića.

Prema ocjeni svih prisutnih, radionice su bile ineraktivne i  odvijale se u prijateljskoj atmosferi, a teme vrlo korisne i poticajne, uz želju za održavanjem češćih sastanaka ovog tipa.

Evo nekoliko korisnih savjeta za roditelje:

      Dragi roditelji, da li će vaše dijete izrasti u zdravu ličnost, sposobnu da se nosi sa svim dobrim i lošim životnim situacijama, da li će biti zbunjeno, nesamostalno, uplašeno, nasilno, zavisi od vašeg načina odgoja koji može biti:

-    demokratski/autoritativan (karakterizira ga  uzajamno poštovanje i emocionalna    

      toplina, ali i postavljanje porodičnih pravila i granica),

-    indiferentan/zanemarujući (uz nepostojanje pravila – djeci je dozvoljeno da rade

      šta hoće, prezauzetost roditelja samim sobom i emocionalnu hladnoću),

-     hiperprotektivan/prezaštićujući (uz puno ljubavi i topline, ali i nedopuštanja

       djetetu da ima vlastite stavove i slobodu izbora) ili

-           autoritaran/strogi način odgoja (prisutna je jaka moć roditelja, često kažnjavanje

       djeteta i rijetko pokazivanje emocija).

      Za zdrav razvoj djetetove ličnosti je vrlo važno provedeno vrijeme sa njim. Odaberite doba dana i odvojite samo pola sata koje će te provesti sa svojim djetetom ili djecom u igri, priči, pjesmi. . . . . Važno je da tih pola sata ne kuhate, ne perete, ne gledate seriju, ne čitate novine, ne obavljate zadatke s posla koje ste donijeli kući.

      Razvijte porodičnu tradiciju i porodične rituale (primjer: zajednički nedjeljni ručak, odlazak na izlet, zajedničko pravljenje kolača, uštipaka i sl, igranje društvenih igara (domine, ne ljuti se čovječe, monopol i sl.) itd, itd.

      Ukoliko kod Vašeg djeteta uočite određene strahove, ma koliko oni bili nerealni, nemojte ih ismijavati jer to mu neće pomoći da ih prevaziđe. Otvoreno razgovarajte o iskazanom strahu, dozvolite djetetu da ga opiše, nacrta ili odglumi. Nikada ga nemojte na silu izlagati situaciji u kojoj doživljava strah s ciljem da se “prekali”. To je uvijek kontraproduktivno, a može izazvati i trajne posljedice, (mucanje, gubitak moći govora, doživotne traume). Treba znati da većina strahova vremenom iščezne, ali ako su strahovi uporni duže vrijeme i veoma intenzivni, potražite stručnu pomoć.